
Da li ste se nekada zapitali kako je to živeti u potpunoj tišini? Ili možda ta tišina nije potpuna, ali ono što čujete nije dovoljno da vam omogući nesmetano kretanje u svetu koji je napravljen za ljude koji savršeno dobro čuju…
Prema podacima Svetske federacije gluvih, u svetu ima više od 70 miliona gluvih. Više od 80% njih živi u zemljama u razvoju. Zajedno, oni koriste više od 300 različitih znakovnih jezika. Upravo Svetska federacija gluvih je pokrenula Svetsku nedelju gluvih 1958. godine, koja se od tada obeležava poslednje nedelje septembra. Cilj obeležavanja jeste edukacija šire populacije i priznavanje prava gluvih osoba širom sveta, kao i pozivanje vladinih i nevladinih organizacija, filantropa i društva uopšte da pomognu u očuvanju ovih prava. U toku Svetske nedelje gluvih podiže se svest o izazovima s kojima se suočavaju osobe s oštećenim sluhom i naglašava važnost znakovnog jezika.
Svetska nedelja gluvih i Svetski dan znakovnog jezika
Svetska nedelja gluvih obeležava se svake poslednje nedelje u septembru, dok se Svetski dan znakovnih jezika obeležava u toku Svetske nedelje gluvih i to 23. septembra.
Međunarodni dan znakovnih jezika prvi put je obeležen 2018. godine u okviru Međunarodne nedelje gluvih. Predlog za uspostavljanje Međunarodnog dana znakovnih jezika došao je od Svetske federacije gluvih koja okuplja 135 nacionalnih udruženja gluvih i predstavlja oko 70 miliona gluvih osoba širom sveta. Generalna skupština UN proglasila je 19. decembra 2017. godine 23. septembar Međunarodnim danom znakovnih jezika, kako bi se podigla svest o značaju znakovnog jezika u punom ostvarivanju ljudskih prava gluvih osoba. Odabran je ovaj datum jer je na taj dan 1951. godine osnovana Svetska federacije gluvih, čiji je jedan od glavnih ciljeva očuvanje znakovnih jezika i kulture gluvih, kao preduslova za realizaciju ljudskih prava gluvih osoba.
Konvencija o pravima osoba sa invaliditetom prepoznaje i promoviše upotrebu znakovnih jezika. Konvencija jasno pokazuje da su znakovni jezici po statusu jednaki govornim jezicima i obavezuje države članice da olakšaju učenje znakovnog jezika i promovišu jezički identitet zajednice gluvih.

Poreklo znakovnog jezika
Jedna od teorija je da je znakovni jezik nastao na ostrvu Martas Vinjard (SAD) i to tokom 17. veka. Razlog leži u činjenici da su među stanovnicima ovog ostrva nasledna oštećenja sluha bila vrlo česta, te su morali pronaći način da se sporazumevaju. Ipak, istorija kaže da stanovnici ovog ostrva na obali Masačusetsa ipak nisu prvi koristili znakovni jezik, ali su neosporno uticali na škole koje će se nešto kasnije pojaviti.
Kada su začeci znakovnog jezika u pitanju, u istoriji se ističe nekoliko imena. Džeronimo Kardano je italijanski matematičar i lekar iz 16. veka, koji je ustanovio da učenje zapravo ne zahteva sluh. Zaključio je da je učenje isključivo putem pisane reči zaista moguće, a taj metod je i upotrebio kako bi obrazovao svog sina koji je imao oštećen sluh. Huan Pablo de Bone je španski sveštenik koji je kombinovao pisanje, čitanje sa usana i manuelni alfabet (oblici koji se prave pomoću ruku odgovaraju govnornim zvukovima). U pitanju je prvi ručni sistem znakova, objavljen 1620. godine. Ako govorimo o organizovanom obrazovanju za osobe s oštećenjem sluha, na njega se čekalo sve do sredine 18. veka. U Parizu je tada osnovana prva društvena i religijska asocijacija za osobe sa potpuno oštećenim sluhom. Osnivač je bio katolički sveštenik Abe Šarl Mišel de Lepe.
Međutim, pre nego što su Bone i Lepe kreirali sisteme znakova, u američkim Velikim prerijama su Indijanci kreirali sistem znakova za nesmetanu komunikaciju unutar plemena. Iako ovaj jezik sam po sebi nije bio namenjen osobama s oštećenim sluhom, sličnosti između ovih indijanskih jezika i današnjih znakovnih jezika je nemoguće zanemariti. Galodeov kolež za liberalne umetnosti za gluve osnovan je u Vašingtonu 1863. godine i do danas ostaje jedina obrazovna ustanova te vrste u SAD, ali i u svetu. Pre toga, 1817. godine, Tomas Hopkins Galode je s Lorenom Klerkom osnovao prvu školu za decu s potpuno oštećenim sluhom u Americi.
Najkompletniji znakovni jezički sistem koji je danas u upotrebi je američki znakovni jezik. Ovaj jezik je nastao kao kombinacija starofrancuskog znakovnog jezika i znakova koje su polaznici američke škole doneli iz svojih kuća.
Zanimljive činjenice o znakovnom jeziku
- Američki znakovni jezik je treći najčešće upotrebljavan jezik u SAD (posle engleskog i španskog).
- Svaka kultura razvila je znakovni jezik koji odgovara konkretnom govornom jeziku.
- Danas postoji približno 6000 znakovnih jezika, kao i mnogobrojni dijalekti u okviru svakog znakovnog jezika.
- Znakovni jezik ima sopstvena sintaksička i gramatička pravila.
- Deca usvajaju znakovni jezik na isti način na koji usvajaju govorni jezik.
- Oštećenja mozga utiču na znakovni jezik isto kao što utiču i na govorni jezik.
- Jedan znak znakovnog jezika može imati višestruka značenja.
- Jedan znak sastoji se od pet različitih komponenti: oblik ruke, orijentacija dlana, pozicija, pokret, facijalna ekspresija.
Zablude o slušnim apratima
Slušni aparati su decenijama unazad u širokoj primeni, pa se danas mnogi i iznenade što je znakovni jezik i dalje aktuelan. Istina je da slušni aparat nije rešenje za svaku osobu koja ima oštećenje sluha, a upotreba slušnog aparata ne isključuje upotrebu znakovnog jezika prilikom komunikacije.
Slušni aparat može:
- doprineti razumevanju govora, naročito u tihom okruženju
- smanjiti (ali ne i eliminisati) napor i umor pri slušanju
- unaprediti čistinu i jačinu nečijeg govora
- pomoći u lokalizaciji zvuka
- maskirati ili smanjiti efekat tinitusa
- unaprediti komunikaciju
Slušni aparat ne može:
- preneti oštrinu zvuka onako kako to može uvo
- napraviti razliku između nekoliko simultanih govornika
- blokirati svu nepoželjnu pozadinsku buku
Kakvo je stanje u našoj zemlji?
Više od 30 hiljada ljudi u Srbiji ima problema sa sluhom. Maternji jezik gluvih osoba u Srbiji je srpski znakovni jezik. Na snazi je Zakon o upotrebi znakovnog jezika, koji priznaje i izjednačava znakovni jezik s govornim jezicima.
Iz Saveza gluvih i nagluvih Srbije ističu da su najveći problemi s kojima se susreću: niske šanse za zapošljavanje, nedostatak tumača na znakovnom jeziku u medijima i nedostatak finansijske podrške. Zajednica gluvih i nagluvih je zajednica sa najviše zaposlenih osoba od svih grupa osoba s invaliditetom. Međutim, zapošljavaju se uglavnom kao manuelni ili fizički radnici, bez mogućnosti unapređenja.
Disproporcija u odnosu broja gluvih i nagluvih osoba u zemlji i broja tumača znakovnog jezika dovodi do značajnih prepreka u svakodnevnoj komunikaciji. Tumači su uglavnom prisutni u ustanovama poput sudova, policije i bolnica, ali ih slabo ima u obrazovnim institucijama i uopšte u svakodnevnom životu. Rezultat je otežan pristup informacijama i obrazovanju. Život gluvih i nagluvih Srbije bi značajno popravila nadoknada na osnovu invaliditeta, koja bi mogla da im pokrije osnovne potrebe.
https://pixabay.com/photos/euro-hand-hearing-aid-small-audio-1431164/
https://pixabay.com/photos/hand-hearing-aid-hearing-loss-287293/
https://pixabay.com/photos/hand-finger-three-sign-language-1006423/
